Poziv ženama na zajedničku borbu za jednakost na tržištu rada

Međunarodni dan žena prilika je da ponovno upozorimo na izmjene radnog zakonodavstva u obliku novog Zakona o radu kojeg smatramo ponižavajućim i brutalnim udarom na radništvo. Osim što je hrvatsko radno zakonodavstvo općenito nepravedno, izrabljujući i štetno za radnike, ono je naročito diskriminirajuće za radnice.

 

 

Zakon pogoduje i ide na ruku poslodavcima omogućujući im maksimalnu fleksibilnost, dok se istovremeno stupanj zaštite radnika i radnica smanjuje čime se produbljuje njihova ionako poljuljana sigurnost. Ovim bi putem posebno upozorili na položaj radnica koje su zapostavljene jer se uglavnom zapošljavaju na određeno vrijeme što je postalo pravilo, a ne iznimka, dok žene s djecom ili one starije dobi poslodavci vide isključivo kao teret zbog češćih odlaska na bolovanje.

Otvaranje novih radnih mjesta treba biti posljedica gospodarskog rasta i stabilnosti tržišta, a ne smanjivanja troškova rada nauštrb sigurnosti radnika i radnica. Iako čine većinu po udjelu u populaciji, žene također čine više od polovice od ukupno nezaposlenih a praksa je pokazala da naše zakonodavstvo barata raznim antidiskriminacijskim odredbama ali su diskriminatorna pitanja prilikom zapošljavanja rezervirana isključivo za žene.

Premda će se svi spremno složiti kako žena drži tri kuta svake kuće, u svijetu rada gotovo su u potpunosti ignorirane, o čemu zorno govore podaci kako su u upravama poduzeća žene zastupljene tek 17,28, dok je ogromna premoć na strani muškaraca, čak 82,72 posto. Žena u nadzornim odborima ima svega 18,92 posto, dok ih tek 11 posto na čelu tih tijela. Još više poražava podatak da je u samo devet posto hrvatskih tvrtki na čelnom mjesto upravnog odbora žena. Pritom, općenito na tržištu rada, žene su plaćene 11 posto manje za iste poslove koje obavljaju i muškarci.

Želimo upozoriti i da ravnopravnost, kako je shvaćaju trenutačno vladajući, nije u tome da poslodavci u jednakoj mjeri posjeduju i muškarce i žene. Ravnopravnost se gradi na istim mogućnostima, na istim startnim pozicijama i jednakom vrednovanju posla.

I Europska unija se, među ostalim, zalaže za učinkovitije provođenje postojećih zakona te promovira ravnopravnost plaća kao dio društvene odgovornosti poslodavaca. Nasuprot tomu, hrvatska Vlada kroji Zakon o radu prema patrijarhalnoj paradigmi, koji će kao jedinu perspektivu ženama u ovoj zemlji nuditi ostanak doma i brigu o obitelji, jer 'važnije je da suprug radi'. One sretnice koje ipak rade, i dalje će raditi u potplaćenim zanimanjima, pristajati na lošije radne uvjete koje nosi fleksibilizacija i prekarizacija rada, za još manju plaću, zbog straha od gubitka posla i 'rezervne armije rada' koja stoji u redu za posao i koja je uvijek spremna raditi za manje.

Koristimo priliku i da podržimo radnike i radnice pulske tvrtke Arena trikotaža u njihovim štrajku i nastojanjima da ostvare prava i budu plaćeni za posao koji su odradili . Nevjerojatno je da je u toj tvrtki netragom nestala višemilijunska interna štednja i da u ovom trenutku nitko, čak ni Uprava, ne zna gdje te taj novac nalazi!

Netko mora biti odgovaran za 70-tak radnih mjesta u Areni kojima prijeti gašenje. Netko mora odgovarati za propast jednog od najprepoznatljivih istarskih brendova i nadamo se da se neće ponoviti već toliko puta viđeni scenariji da se tvrtke ponekad namjerno guraju u propast radi atraktivnih nekretnina u kojima se nalaze njihovi proizvodni pogoni. Takvu beskrupuloznu trgovinu nitko ne smije tolerirati. Očekujemo da se sličan obrazac neće dogoditi u slučaju tvornice za preradu ribe Mirna. Isto tako očekujemo da će se očuvati proizvodnja i pronaći najpovoljnije rješenje za spas 252 radnih mjesta čime bi se osigurala budućnost tisuću obitelji koji žive od Mirne.